Nekada nije bilo ulice bez bagrema a danas je retko drvo na ovim prostorima.
Potisnule su ga neke druge vrste, modernije i popularnije, pa smo i zaboravili kako mirišu ulice kad bagrem procveta.
Nekad su ulice u selima, čak i u gradovima, bile oivičene drvoredima bagrema.
Toliko smo ga voleli da je i u pesme ušao.
Ko nije nekad zapevao „Šušti, šušti, bagrem beli svojim cvetom uvelim“.
Toliko ga je nekad bilo da smo mislili da je kod nas oduvek.
A nije.
Došao je u Evropu, što znači i u Srbiju, u sedamnaestom veku. Poreklom je iz jugoistočnog dela Sjedinjenih Američkih Država, a ovamo su ga doneli, po jednoj teoriji, Turci prilikom svojih poseta Budimpešti i Beču.
Drugi izvori tvrde da se bagrem u Evropi najpre pojavio u Francuskoj, a u Vojvodinu, kasnije i u centralnu Srbiju, stigao preko Habzburške monarhije.
Kad je jednom došao, prilično je dugo ostao.
To nije čudno jer je u pitanju otporno i kvalitetno drvo, pogodno za brodove, drvnu građu ili parket lepe žućkaste boje.
Jednako korisno za pošumljavanje močvarnih i bujičnih terena, golih prostora i pustara. A Banat je u ta davna vremena imao i močvare, bujice, goleti i pustoš. Plodna zemlja se pojavila tek kasnije, zaslugom ljudskog rada i mudrog izbora drveta za sadnju.
Za pčele i pčelare, u davna vremena, kad su ljudi imali tek po nekoliko košnica predstavljao je spas i davao odličan med karakteristične zlatne boje.
Bagremov trn, dugačak i oštar, prema narodnom verovanju, služio je kao sredstvo protiv vampira, zamenjujući glogov.
Leti je davao hlad, zimi ogrev, lišće je služilo za hranu ovcama i kozama, a cvet je bio idealna rana paša rojevima pčela.
U dvadesetom veku, naprotiv, neko se setio da proglasi bagrem invazivnom vrstom koja napada druge vrste i da počne velika seča i njegovo uništavanje.
Stariji su mnogo žalili zbog toga, kao i za dudovima i drugim zamalo istrebljenim vrstama.
I sad zamiriše bagrem na ponekoj gradskoj ili seoskoj ulici, gde je pukom srećom izbegao sekiru i testeru.
U gradu tek na nekim lokacijama, bagrenjak je tu da podseti na neka dobra, stara i možda srećnija vremena.