U srednjem Banatu ima samo nekoliko poljoprivrednih gazdinstava koja se bave organskom proizvodnjom povrća i žitarica. Mogućnosti za ovu vrstu poljoprivredne proizvodnje su daleko veće ali bi država morala da pomogne.
Umesto da kukamo nad propalom industrijom, mogli bismo tu činjenicu, kad se već dogodila, da iskoristimo kao šansu. Nema industrije, nema zagađenja, eto prilike za organsku poljoprivrednu proizvodnju.
Nažalost, u srednjem Banatu ima samo nekoliko ozbiljnih poljoprivrednih proizvođača koji na svojim imanjima proizvode organsko povrće a tek jedan koji gaji organske žitarice.
Istovremeno, sela se prazne, u njima ostaju da žive samo stariji ljudi. Sve je više praznih kuća.
Organska poljoprivredna proizvodnja pravi je izbor za manje imanje, za mlade i obrazovanije ljude.
BALANJIJEVI – LUKINO SELO
Jedan od najpoznatijih proizvođača organskog povrća je porodica Balanji iz Lukinog Sela. Proizvodnja im je uglavnom plasteničkog tipa, mada neke kulture proizvode i na otvorenom.
Poznati su po proizvodnji luka, šargarepe, cvekle, blitve, rukole, mirođije…
I čuvenih bundeva „Hokaido“, „Anđelika“ i „Ibica“ koje su sad aktuelne.
Svoje proizvode prodaju na pijaci u Novom Beogradu – sredom svoje proizvode raznose na beogradske adrese a Zrenjaninci, ako požele nešto iz Balanjijeve bašte, moraju da se zapute u Lukino Selo.
Iako su godinama apelovali da se na gradskoj pijaci odvoji deo za organske proizvode i promoviše zdrava hrana, nijedna gradska vlast za ovako nešto nije imala sluha.
ŠOKŠIĆEVI – TARAŠ
Porodica Šokšić koja je organsku proizvodnju zasnovala u Tarašu, više je orijentisana na gajenje krompira i kupusnjača. To, naravno, ne treba da čudi jer je taraška peskovita zemlja idealna za ove kulture.
Kao i kod Balanjijevih, cela je porodica uključena u posao.
Proizvode Šokšićevih možete takođe kupiti na novobeogradskoj pijaci ali i naručiti online. Šokšići planiraju da deo proizvodnje prerade, i tako plasiraju na tržište.
I to bi uglavnom bilo to.
ŠTA SE MOŽE KAD SE HOĆE
Sela u okolini Zrenjanina uglavnom raspolažu relativno nezagađenom zemljom i vazduhom. Idealno za organsku proizvodnju. No, ona je skupa proizvođačima a proizvodi su skupi kupcima. Zato je pomoć neophodna.
Selima, istovremeno, preti demografska katastrofa. Prazne kuće, prazne škole, prazna sela…
Otkup seoskih kuća i ustupanje mladim parovima koji žele da se bave organskom proizvodnjom, novčane subvencije za prelazak sa konvencionalne na organsku proizvodnju, posebna mesta za prodaju, uloganje novca u promociju, samo su neke mere kojima bi se organska proizvodnja, koju tek očekuje bum, preporučila kao šansa da sela ne izumru.
