Tkanje spada u jednu od najstarijih ljudskih delatnosti, starije i od poljoprivrede.
Tkani predmeti pronađeni su u grobnicama starijim od 10 hiljada godina.
Naučnici smatraju da su žene gledale kako pauk plete mrežu, kako ptica svija gnezdo i pokušale i same.
I uspelo im je.
Prvo su tkale na primitivnim razbojima a onda se razboj usavršavao.
Tkački razboj se smatra najjednostavnijom spravom koja je ikada konstruisana a istovremeno jednom od najbitnijih sprava u istoriji. Na principu na kojem radi stari ručni razboj, rade i velike fabričke tkačke mašine, koja proizvode hiljade metara materijala.
Nekada je svaka kuća u Srbiji imala razboj, tako da se nije postavljalo pitanje hoće li zanatlije koje su se bavile izradom razboja prestati da imaju posla.
Na razboju se tkala većina pokućstva, kada su tkanine u pitanju, a gotovo da nije bilo žene ili devojke koja nije znala tkati. Iako je tekstilna industrija napredovala i dalje je ručni rad koji tkalje proizvedu na razboju mnogo više na ceni i ne može se meriti ni sa čim.
Tkanje se smatra ženskim poslom, ali Zrenjanin se može pohvaliti da ima muškog tkača.
Zoran Slijepčević vlasnik je zanatske radnje „Tkač“, sa sertifikatom „Stari zanat“, koji na ručnom razboju stvara cenjene i tražene rukotvorine.
On radi na podnom kontrabalans razboju, koji se najčešće koristi na području Vojvodine. Na istom ovakvom modelu radilo se i pre vek i po. Na njemu Zoran tka sve što može da se zamisli, od šalova, marama, staza, krpara, ogrtača pončo, do zavesa i još mnogo toga.
Osim što može da istka sve što oko vidi i ruka oseti, Zoran svoje znanje deli.
Kaže, svako može da nauči da tka, a oni koji se na to odluče, kažu da je to najbolja stvar koja im se desila u životu.
Polaznici na obuci tkanja su, dodaje, fakultetski obrazovani ljudi koji se u životu bave nečim sasvim drugim, a onda popodne sednu za razboj jer ih to ispunjava.
Šta je snovaljka, šta je brdo, a šta zev, ili šta su ničanica i pedale, kako se ukrštaju osnova i potka i kako od niti nastaje tkanina, sve to može da se nauči za nekoliko meseci.
Nekada se tkalo jer se moralo a danas se tka iz zadovoljstva.
Zbog čega god da se to danas radi, važno je da se umeće sačuva i prenese onima koji dolaze.
