O Evangelističkoj crkvi u Titelu najviše se saznalo onda kada je srušena.
Pre toga, nešto o njoj su znali sami Titeljani.
Evangelistička ili „švapska crkva“, kako su je u ovom malom bačkom gradiću zvali, građena je krajem 19. a završena početkom 20. veka.
U to vreme u Titelu i okolnim selima bilo je vernika evangelista, protestanata ili luterana, kako ih je ko zvao.
Nakon Drugog svetskog rata sastav stanovništva i ovog se gradića na obali Tise promenio a crkva postajala sve praznija.
I odjednom više nije bilo nikog da u crkvu uđe, zdanje je propadalo i propadalo toliko da je, naočigled svih, dospelo u stanje da ugrožava bezbednost i da je jedino rešenje bilo da se sruši.
Pa je crkva tako i srušena.
Sve je bilo kako treba: opštinska je vlast tražila i dobila dozvolu rukovodstva Evangelističke crkve Augsburškog ispovedanja sa sedištem u Subotici da se crkva sruši.
Raspisan je tender na koji se javio izvođač radova odnosno rušenja, stigla je velika mašina i crkva se pretvorila u gomilu prašine. Zvona su, navodno, negde zbrinuta.
I to je bila vest za dva dana a onda su je prekrile i potisnule druge.
Kako se stiglo u situaciju da je rušenje jedino rešenje?
Stiglo se onako kako se stiže i kad su u pitanju drugi objekti graditeljske baštine i velike istorijske, graditeljske i kulturološke vrednosti.
Ili nema ko o njima da se brine, kao o ovoj crkvi ili o Evangelističkoj crkvi u Zrenjaninu, ili se dok traju decenijski sudski procesi, zdanja sama uruše.
I više uopšte nije bitno da li su građevine pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture ili nisu.
U Zrenjaninu primera ima napretek: od Sandićeve kuće koje više nema, preko Daunove palate u centru grada ili Pinove vile.
Nestaje istorija, naočigled i u tišini.
