Čileanski arhitekta hrvatskih korena Smiljan Radić Klark dobitnik je najprestižnijeg priznanja u oblasti arhitekture, nagrade Pricker za 2026. godinu.
Smiljan Radić Klark, šezdesetogodišnjak iz Santjaga, stekao je reputaciju po radikalnoj originalnosti i stvaranju različitih formi specifičnih za određene lokacije, pri čemu gotovo svi njegovi prepoznatljivi projekti pokazuju sposobnost da materijale uklopi u prirodno okruženje, navodi se u obrazloženju žirija, prenosi Euronews.
Ova nagrada dodeljena mu je za opus koji kroz eksperimentisanje sa materijalima, pejzažom i atmosferom prostora pomera granice savremene arhitektonske prakse.
U obrazloženju žirija navodi se i da Radićeva arhitektura istražuje „raskršće neizvesnosti, materijalnog eksperimenta i kulturnog pamćenja“, dok njegove građevine često deluju krhko, privremeno ili gotovo nedovršeno, ali istovremeno stvaraju snažan osećaj zaštite i bliskosti sa korisnikom prostora, prenosi Euronews.
Iz bogatog Radićevog opusa izdvajaju se Teatro Regional del Bio-Bio u čileanskom gradu Konsepsionu, a u Evropi, paviljon Serpetnine Gallery u Londonu.
Londonski paviljon je, u stvari, prozirna školjka od fiberglasa koja stoji na ogromnom nosećem kamenju nabavljenom iz lokalnih resursa.
Radić, koji je 55 nosilac prestižnog priznanja, pre nekoliko godina je boravio u Novom Sadu.
Ono po čemu će se pamtiti ovogodišnji izbor, na žalost, jeste odlaganje proglašenja pobednika za nedelju dana.
Odložena je nakon što se ime Toma Prickera, koji predvodi fondaciju, pojavilo u dokumentima povezanim sa osuđenim seksualnim prestupnikom Džefrijem Epštajnom.
Pricker se u međuvremenu distancirao od fondacije ali je ostao njen direktor i potpredsednik.
Prickerova nagrada za arhitekturu prvi put je dodeljena 1979. godine modernisti Filipu Džonsonu, a među njenim dobitnicima nalaze se neka od najuticajnijih imena u profesiji, uključujući Oskara Nimejera, Frenka Gerija, Rema Kolhasa i Zahu Hadid.
