Zrenjanin je dobio novi Generalni urbanistički plan, koji bi trebalo da važi do 2035. godine.
Prema definiciji, GUP bi trebalo da bude najznačajniji dokument koji trasira urbanistički ali i svaki drugi razvoj grada u narednoj deceniji.
Nastajao je prethodnih dvanaest godina, s obzirom na to da je prva odluka o tome da je potreban doneta 2013. godine a onda je to i potvrđeno 2022. godine.
Ko misli da treba, neka ga čita, ima zanimljivih momenata.
Na primer, da će prema projekciji, koju su autori malo i ublažili, Zrenjanin bez naseljenih mesta, 2035. godine imati 57 000 stanovnika.
Koji će, opet prema definiciji, u proseku imati 44,5 godina, što predstavlja “duboku demografsku starost”.
Ovo je, inače, sedmi GUP od 1945. godine.
Prvi plan je donet 1956. godine.
Izgradnja industrijskih zona, južno i istočno od grada, novih naselja višeporodičnog stanovanja, kao i objekata infrastrukture, sprovođena je u skladu sa odredbama ovog plana.
Plan iz 1959. godine je bio “autorski plan”, koji se oslanjao na ideološki predložak brzih i burnih promena u svim sferama, pa je takav odnos imao i prema zatečenim gradskim matricama i vrednostima i podrazumevao je “drastičnu rekonstrukciju” gradskog tkiva uključivši i rušenje značajanog fonda kulturno-istorijskog nasleđa.
Plan iz 1971. godine je promovisao “grad u gradu”, gde su se nove strukture nadovezivale na stare, uz jednu normalnu koegzistenciju zatečenog nasleđa i planiranog. “Grad u gradu” je bio shvaćen kao jedna prostorno-vremenska celina višeg nivoa urbaniteta u smislu jedne etape u viševekovnom graditeljskom kontinuitetu
Plan iz 1981. godine stavio je u prvi plan “umereni rast” kao limitirajući faktor, koji proizilazi iz prirodnih uslova gradske teritorije ograničene prirodnim granicama, kao i mogućeg demografskog i privrednog razvoja.
Plan iz 1999. godine oslanja se na sintagmu “održivi razvoj”, koji je zahtevao konstituisanje novog pristupa planiranju i naročito realizaciji.
On je razvojni dokument, koji je podrazumevao dalja istraživanja optimalizacije odnosa svih faktora u prostoru.
Generalni plan iz 2007. godine bio je plan prostornog uređenja koji je utemeljen na načelima održivog razvoja i optimalnog korišćenja prostora. To je plan „nove generacije“ gde su odbačeni tradicionalni pristupi planiranja, uz veću fleksibilnost i uvažavanje inicijative investitora, predstavlja opredeljenja trenutka u kome je nastao, a zasnovan je na koncepciji razvoja grada Zrenjanina kao modernog evropskog grada sa dinamičnim privrednim razvojem „otvorenim“ prema okruženju.
U prvom planskom periodu akcenat je bio na razvoju i obnovi industrije, sa modernim tehnologijama i organizacijom.
U drugom planskom periodu očekivao se dinamičan razvoj tercijalnog sektora (trgovine, usluga i ugostiteljstva) i poboljšanje standarda stanovništva, što je u trećem planskom periodu trebalo da intezivira razvoj uprave, obrazovanja, kulture, turizma i rekreacije.
Od poslednjeg GUP-a do danas može se reći da su scenariji plana delimično ostvareni.
Ovo sve piše u uvodu novog Generalnog urbanističkog plana.
Njegovi autori kažu da je osnovni cilj izrade Generalnog plana da se istraže razvojne mogućnosti i ograničenja, kako bi se izgradio starteški okvir razvoja koji će unaprediti prostornu organizaciju.
