{"id":1863,"date":"2026-06-02T09:43:53","date_gmt":"2026-06-02T07:43:53","guid":{"rendered":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/?p=1863"},"modified":"2026-06-02T09:43:54","modified_gmt":"2026-06-02T07:43:54","slug":"tomasevac-dom-banatskih-militara-i-sora","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/tomasevac-dom-banatskih-militara-i-sora\/","title":{"rendered":"Toma\u0161evac, dom banatskih militara i \u0161ora"},"content":{"rendered":"\n<blockquote class=\"wp-block-quote\"><p>Toma\u0161evac, u ravnome Banatu, na prvi pogled nalik drugim vojvo\u0111anskim selima, zapravo se izdvaja od ostalih.<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n<p>Svojevremeno je ovo mesto progla\u0161eno za prestonicu banatskih militara \u010dime su Toma\u0161ev\u010dani hteli da podsete mla\u0111e nara\u0161taje na ulogu koju su imali u stvaranju istorije dana\u0161nje Vojvodine.<\/p>\n\n\n\n<p>Militari su bili stanovnici naselja koja su predstavljala deo vojne granice u tada\u0161njoj Austrougarskoj carevini. Toma\u0161evac je bio deo te me\u0111e od 1773. do 1872, dakle skoro jedan vek, a njegovi \u017eitelji su kao \u010duvari grani\u010dnih predela imali beneficije &#8211; posedovali su zemlju, bili su slobodni i mogli su ispovedati svoju veru u tada\u0161njoj Carevini.<\/p>\n\n\n\n<p>Deo te militarske tradicije jesu i banatske \u0161ore, ili \u201clopta ne beganje\u201d. Stara \u010dobanska igra loptom i palicom, koja se danas praktikuje u vojvo\u0111anskom i rumunskom delu Banata, jo\u0161 jedan je od za\u0161titnih znakova Toma\u0161evca.<\/p>\n\n\n\n<p>\u0160ore su igra u kojoj se takmi\u010de dva tima sa po deset igra\u010da. Koristi se krpena loptica te\u017eine 250 do 300 grama,&nbsp;pravljena tako da stane takmi\u010daru u ruku. Ako se desi da bude lak\u0161a, to se jednostavno i brzo re\u0161ava kva\u0161enjem.<\/p>\n\n\n\n<p>Dobri poznavaoci banatskih \u0161ora ka\u017eu da ova igra nije nimalo laka, utakmice su napete, sa dosta taktike. Nalik je ameri\u010dkom bejzbolu. U \u0161orama postoje dve baze (u bejzbolu \u010detiri) i lopta se baca uvis (u bejzbolu ispred). Umesto bejzbolki tu su palice od jasenovog drveta&nbsp;ru\u010dne izrade. Jedan me\u010d traje 60 minuta, a u slu\u010daju nere\u0161enog rezultata igra se 15-minutni produ\u017eetak.<\/p>\n\n\n\n<p>Posle udaranja lopte, protivni\u010dki igra\u010di poku\u0161avaju da je uhvate i da njome pogode udara\u010deve saigra\u010de koji pretr\u010davaju od baze do baze. Ako lopta posle udarca palicom iza\u0111e u aut, dolazi do smene ekipa na poziciji udara\u010da.<\/p>\n\n\n\n<p>\u0160ora je zapravo udaranje, pa je tako i nastao naziv igre. U nekim selima se ona zove \u201ccure\u201d, zbog istoimenih baza do kojih se tr\u010di za poen.<\/p>\n\n\n\n<p>Prema lokalnoj legendi, ameri\u010dki bejzbol je plagijat banatskih \u0161ora,&nbsp;nastao zahvaljuju\u0107i nau\u010dniku Mihajlu Pupinu, rodom iz Idvora. On je, navodno, krpenu lopticu koju su Bana\u0107ani koristili za svoju igru, odneo u SAD i tamo\u0161nje stanovni\u0161tvo upoznao sa pravilima na\u0161eg pastirskog sporta.<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi, pak, tvrde da je to obi\u010dan marketin\u0161ki trik i podse\u0107aju da je bejzbol u Americi zvani\u010dno po\u010deo da se igra od 19. juna 1846, a da se Pupin rodio 1854, zna\u010di osam godina nakon prvog me\u010da.<\/p>\n\n\n\n<p>Kako god bilo, Toma\u0161ev\u010dani se trude da \u0161ore otrgnu od zaborava i zato u svom selu organizuju i Svetsko prvenstvo u banatskim \u0161orama.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Toma\u0161evac, u ravnome Banatu, na prvi pogled nalik drugim vojvo\u0111anskim selima, zapravo se izdvaja od ostalih. Svojevremeno je ovo mesto progla\u0161eno za prestonicu banatskih militara \u010dime su Toma\u0161ev\u010dani hteli da podsete mla\u0111e nara\u0161taje na ulogu koju su imali u stvaranju istorije dana\u0161nje Vojvodine. Militari su bili stanovnici naselja koja su predstavljala deo vojne granice u [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":1864,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[22,47],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1863"}],"collection":[{"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1863"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1863\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1865,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1863\/revisions\/1865"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1864"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1863"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1863"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1863"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}