{"id":1859,"date":"2026-05-24T14:35:26","date_gmt":"2026-05-24T12:35:26","guid":{"rendered":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/?p=1859"},"modified":"2026-05-24T14:35:27","modified_gmt":"2026-05-24T12:35:27","slug":"kako-su-zanatlije-oblikovale-istoriju-zrenjanina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/kako-su-zanatlije-oblikovale-istoriju-zrenjanina\/","title":{"rendered":"Kako su zanatlije oblikovale istoriju Zrenjanina"},"content":{"rendered":"\n<blockquote class=\"wp-block-quote\"><p>Ne po\u010dinji zanat na svoju ruku dok ga nisi dobro ispekao i usavr\u0161io u dobrim radionicama, jer \u0107e ti se neznanje tek posle osvetiti &#8211; prvo je od deset \u201czlatnih pravila\u201d poslovnog kodeksa Udru\u017eenja srpskih zanatlija iz 1911. Poslednje je da se udru\u017euju sa \u010destitim zanatlijama &#8211; zbog bratskog zbora i dogovora, ali i da bi bili efikasniji u radu.<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n<p>Malo je poznato da grad na Begeju, koji je u svojoj istoriji vi\u0161e puta menjao ime &#8211; pa od Velikog Be\u010dkereka, preko Petrovgrada, postao Zrenjanin &#8211; ima bogatu zanatsku tradiciju. Mo\u017ee da se pohvali dvovekovnim organizovanim zanatstvom i preduzetni\u0161tvom, \u0161to je sve sistematizovao i publikovao istori\u010dar Milan \u0110ukanov, koji je godinama bio na \u010delu ovda\u0161njeg Istorijskog arhiva.<\/p>\n\n\n\n<p>Prvi podaci o zanatlijama u Be\u010dkereku vezani su za dolazak srpskog stanovni\u0161tva iz Smedereva i okoline, koje je doveo despot Stefan Lazarevi\u0107, posle 1404, kada je imenovan za velikog \u017eupana Torontalske \u017eupanije. Kova\u010di, abad\u017eije, terzije, \u010dizmari i kujund\u017eije izra\u0111ivali su stvari potrebne za svakodnevni \u017eivot. <\/p>\n\n\n\n<p>Najvi\u0161e podataka sa\u010duvano je o kujund\u017eijama, odnosno zlatarima. Ne samo zbog toga \u0161to su obra\u0111ivali skupocene metale, ve\u0107 \u0161to su neki, poput Petra Smederevca, postali poznati i slavni jer su okivali crkvene knjige. Jevan\u0111elje posve\u0107eno vladici Maksimu Brankovi\u0107u, Smederevac je okovao 1543. po nalogu igumana manastira Kru\u0161edola. I danas se nalazi u ovom manastiru, a stru\u010dnjaci tvrde da je okov, ina\u010de bogato pozla\u0107en, jedan od najreprezentativnijih radova srpskog zlatarstva 16. veka. <\/p>\n\n\n\n<p>Kujund\u017eijska tradicija nastavljena je i u 17. veku, pod Turcima, koji nisu spre\u010davali ovu radinost. Iz ovog veka (1663) je i jevan\u0111elje koje je okovao be\u010dkere\u010dki kujund\u017eija Vuk za manastir Grabovac u Ma\u0111arskoj. Danas se \u010duva u Muzeju srpske pravoslavne crkve u Sent Andreji.<\/p>\n\n\n\n<p>Prvi guverner Banata, nakon proterivanja Turaka 1717, postao je austrijski grof Klarijus Florimundus Mersi koji ima najvi\u0161e zasluga za ubrzani razvoj ovog dela Vojvodine. Ne samo \u0161to je prokopao kanal od Temi\u0161vara do Be\u010dkereka i Begej u\u010dinio plovnim, nego je zna\u010dajno unapredio zemljoradnju, sto\u010darstvo, zanatstvo i trgovinu. Popunio je Banat stanovni\u0161tvom tako \u0161to je naselio Nemce, Ma\u0111are, Italijane, \u010dak \u0160pance, i doveo takozvane \u201ccarske zanatlije\u201d. Ve\u0107 1754. postojala je esnafska zajednica zantalija \u201cmolerski rufet\u201d, osnovana od Srba &#8211; slikara, koji su vodili borbu sa takozvanim \u201cfu\u0161erima\u201d (nadrimajstorima). Nema\u010dke zanatlije postale su uzor za ostale. Spominju se Bernard Kirhofer, koji je izra\u0111ivao predmete od srebra i kalaja, Simon Prost majstor za mesing, prvi \u0161e\u0161ird\u017eija bio je Jovan Cehetner, a uljar Anton Miler&#8230;<\/p>\n\n\n\n<p>Sredinom 18. veka u gradu je ve\u0107 postojala prva manufkatura &#8211; kokonerija (svilara), u kojoj su radili novonaseljeni stanovnici Italijani i \u0160panci, koji su bili vi\u010dni razvijanju kokona (\u010daura svilene bube) i gajenju sviloprelje. <\/p>\n\n\n\n<p>Nakon \u0161to je Marija Terezija poveljom od 6. juna 1769. gradu dodelila privilegiju i uzdigla ga u trgovi\u0161te, zanatstvo je sa odr\u017eavanjem va\u0161ara jo\u0161 vi\u0161e procvetalo. Osnivaju se brojni cehovi, sa zadatkom da kao pravna lica \u0161tite poslovne i li\u010dne interese. Ali, i dobrim primerom, pou\u010davanjem, pa i ka\u017enjavanjem, \u010duvaju, neguju i unapre\u0111uju stale\u0161ki moral ceha. U Istorijskom arivu u Zrenjaninu \u010duva se \u201cUredba gombarskog i kapamad\u017eijskog ceha\u201d iz 1801. kojom su obuhva\u0107ena sva pitanja vezana za \u0161egrte, pomo\u0107nike, majstore, disciplinu &#8211; sve \u0161to se odnosi na rad i pona\u0161anje zanatlija. U to vreme dolazi i do specijalizacije, pa je kod kova\u010da uvedeno zanimanje \u201ckur\u0161mit\u201d (veterinar). A, bio je zabranjen prijem u ceh lica koja kod veterinarskog instituta u Pe\u0161ti nisu pokazala odgovaraju\u0107e znanje za le\u010denje stoke koju potkivaju.<\/p>\n\n\n\n<p>Sa\u010duvani su i spisi Magistrata iz 1830. iz kojih se vidi da \u017dupanija odbacuje \u017ealbu mesnih obu\u0107ara na trgovce iz Srbije, kojom su tra\u017eili da se srpskim trgovcima zabrani prodaja obu\u0107e na ovda\u0161njim va\u0161arima i pijacama. \u017dupanija je odbacila \u017ealbu jer prozvodi mesnih obu\u0107ara nisu zadovoljavali potro\u0161a\u010de po ceni i kvalitetu. Izgleda da su se mesne zanatlije veoma pla\u0161ile konkurencije sa strane, jer su se i pekarski majstori obra\u0107ali Magistratu s molbom da ukine pravo pekarima sa sela da prodaju hleb u gradu.<\/p>\n\n\n\n<p>Zanatstvo u Be\u010dkereku dostiglo je vrhunac u drugoj polovini 19. veka, kada se pojavljuju novi zanati metalske struke. Popisom zanatalija iz 1889. utvr\u0111eno je postojanje 575 radnji, 849 zanatlija i 1.080 pomo\u0107nika.&nbsp; Za ovaj period ve\u017ee se i procvat \u0161tamparstva i izdavanje prvih novina. Gotovo neverovatno mo\u017ee da zvu\u010di podatak da je izlazilo \u010dak sedam dnevnih novina. Mnoge radionice pretvarale su se u prve gradske industrijske pogone. \u201cLuksol\u201d je postao fabrika sapuna i sve\u0107a, tka\u010dka \u0161kola predstavljala je temelj budu\u0107e fabrike tepiha \u201cProleter\u201d&#8230; Nikle su prve ma\u0161inske ciglane, parne pekare, otvorena \u017eelezni\u010dka radionica, majstori iz \u010ce\u0161ke pripremali su otvaranje \u0161e\u0107erane&#8230;<\/p>\n\n\n\n<p>Zanatstvo za vreme Kraljevine Jugoslavije (1918-1941) odlikuje nastojanje ovda\u0161njih\u00a0 majstora za smanjenje doprinosa za osiguranje radnika, kao i poreza. Ali, i borba protiv \u201cdivljih\u201d kolega, nelojalne konkurencije i obavljanja poslova na crno. Zanimljivo je da se 1922. u gradu pojavio prvi taksi &#8211; a taksista je bio Ladislav Sabo, koji je vozio automobil marke \u201cAdler\u201d. Godine 1928. Zanatskoj zajednici stigla je ponuda za izvoz cipela i papu\u010da od pletene ko\u017ee u Ameriku. Te godine doneta je odluka o kupovini zgrade za dom zanatlija koji se i danas nalazi na istom mestu &#8211; u ulici Slobodana Bursa\u0107a, i pripada Op\u0161tem udru\u017eenju preduzetnika.<\/p>\n\n\n\n<p>Sve \u201cde\u010dije bolesti\u201d zrenjaninske zanatlije prebolele su u prvim godinama i decenijama nakon Drugog svetskog rata. Naravno, nije ih mimoi\u0161la ni ideolo\u0161ka osuda (pa i progon) zbog \u201cboga\u0107enja na ra\u010dun tu\u0111e radne snage\u201d i \u201cja\u010danja tendencija kapitalizma\u201d. Razne transformacije &#8211; od zanatske komore do udru\u017eenja samostalnih zanatalija, ipak su uspele, a zanatlije uspe\u0161no \u010duvaju tradiciju i neguju obi\u010daje svojih slavnih predaka. \u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ne po\u010dinji zanat na svoju ruku dok ga nisi dobro ispekao i usavr\u0161io u dobrim radionicama, jer \u0107e ti se neznanje tek posle osvetiti &#8211; prvo je od deset \u201czlatnih pravila\u201d poslovnog kodeksa Udru\u017eenja srpskih zanatlija iz 1911. Poslednje je da se udru\u017euju sa \u010destitim zanatlijama &#8211; zbog bratskog zbora i dogovora, ali i da [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":1860,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[22,24,47],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1859"}],"collection":[{"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1859"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1859\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1861,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1859\/revisions\/1861"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1860"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1859"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1859"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1859"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}