{"id":1539,"date":"2023-05-14T14:20:42","date_gmt":"2023-05-14T12:20:42","guid":{"rendered":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/?p=1539"},"modified":"2023-05-14T14:20:42","modified_gmt":"2023-05-14T12:20:42","slug":"istorija-koja-nestaje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/istorija-koja-nestaje\/","title":{"rendered":"Istorija koja nestaje"},"content":{"rendered":"\n<blockquote class=\"wp-block-quote\"><p>Kao \u0161to blede slova na natpisima na ulazu u nekad kultni zrenjaninski restoran, Pivnicu \u201c\u010cetir&#8217; konja debela\u201d, tako blede uspomene na jednu od najstarijih pivara u ovom delu sveta.<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n<p>Ba\u0161 kako na natpisu pi\u0161e, zrenjaninsku pivaru u tada\u0161njem Velikom Be\u010dkereku otvorio je nema\u010dki zanatlija, pivar Sebastijan Krajcajzer.<\/p>\n\n\n\n<p>Ta pivara je po\u010dela da to\u010di pivo 1. novembra 1745. godine. Ona nije bila na mestu na kom su ostaci sada\u0161nje.<\/p>\n\n\n\n<p>Savremena pivara za ono doba izgra\u0111ena je na mestu na kom je jo\u0161 preostalo ne\u0161to od Zrenjaninske industrije piva, 1786. godine. \u00a0<\/p>\n\n\n\n<p>Pivo koje je Krajcer pravio, pi\u0161u hroni\u010dari tog vremena, bilo je dobrog kvaliteta. Voda za proizvodnju je uzimana iz Begeja, a ostale sirovine obezbe\u0111ivala su imanja u okru\u017eenju Velikog Be\u010dkereka. Zbog velike potra\u017enje piva i grad je \u017eeleo da ima ve\u0107e koristi. Stoga je podigao kameralni birt, ili gradsku kafanu, nedaleko od Pivare. Pored piva koje se to\u010dilo, u ovom birtu prodavana su i druga pi\u0107a, ali se na njih pla\u0107ala visoka gradska taksa, pi\u0161u hroni\u010dari.\u00a0<\/p>\n\n\n\n<p>Posebna pa\u017enja davana je na ure\u0111enje dvori\u0161ta Pivare. Celo dvori\u0161te je bilo pretvoreno u park, a u njemu je izgra\u0111ena otvorena terasa, odnosno pivnica. To je predstavljalo novinu za tada\u0161nje vreme. Tu se to\u010dilo sve\u017ee proizvedeno pivo i svirala muzika u kojoj je gra\u0111anstvo Velikog Be\u010dkereka u\u017eivalo.<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon Krajcera, vlasnici pivare bili su ugostitelj i hotelijer Ro\u017ea Ferenc, koji je opet velikobe\u010dkere\u010dku Pivaru 1891. godine prodao Lazaru Dun\u0111erskom iz Srbobrana.<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon Drugog svetskog rata, Pivara je postala dru\u0161tveno preduze\u0107e.<\/p>\n\n\n\n<p>U tranziciji i vlasni\u010dkoj transformaciji te\u0161ko je stradala i od toga se nikad nije oporavila.<\/p>\n\n\n\n<p>Sli\u010dno je pro\u0161la i Pivnica.<\/p>\n\n\n\n<p>Otvorena je 17. decembra 1985. godine, povodom 240 godina proizvodnje piva u gradu na Begeju.<\/p>\n\n\n\n<p>Ure\u0111ena u banatskom stilu, sa eneterijerom koji je aludirao na pivo i sve u vezi sa njim, pivnica je bila omiljeno mesto za izlazak generacijama Zrenjaninaca. Mesto za najlep\u0161e proslave, svadbe, mesto sa najboljom muzikom, mesto za koje je rezervacija vikendom bila neophodna.<\/p>\n\n\n\n<p>Danas su i pivara i Pivnica daleko od nekada\u0161nje slave. Zapu\u0161teno stepeni\u0161te, neokre\u010deno, tako izgleda spolja.<\/p>\n\n\n\n<p>Ne radi stalno, tek ponekad.<\/p>\n\n\n\n<p>Dva institucije koje su bile simbol grada, polako odlaze u zaborav. Ba\u0161 kao i voda iz Begeja i ba\u0161 kao i \u010detiri konja debela.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kao \u0161to blede slova na natpisima na ulazu u nekad kultni zrenjaninski restoran, Pivnicu \u201c\u010cetir&#8217; konja debela\u201d, tako blede uspomene na jednu od najstarijih pivara u ovom delu sveta. Ba\u0161 kako na natpisu pi\u0161e, zrenjaninsku pivaru u tada\u0161njem Velikom Be\u010dkereku otvorio je nema\u010dki zanatlija, pivar Sebastijan Krajcajzer. Ta pivara je po\u010dela da to\u010di pivo 1. [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1540,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[22,21,36],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1539"}],"collection":[{"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1539"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1539\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1541,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1539\/revisions\/1541"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1540"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1539"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1539"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gsigma.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1539"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}